Ko obeshrabruje građane da traže informacije

Kad se tokom rada na studiji o budućoj kineskoj fabrici guma Linglong u Zrenjaninu, RERI (Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu) obratio trima institucijama pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, dobijanje traženih dokumenta je izostalo.

Komisija za kontrolu državne pomoći odbacila je zahtev navodeći da je neprecizan. Poreska uprava je odbila da dostavi traženu informacije navodeći da se radi o službenoj tajni, a Vlada Srbije uopšte nije ni odgovorila na poslati zahtev. 

Iako aktuelni Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja važi za jedan od najboljih na svetu, pomenuti slučajevi nisu retkost, a najavljene izmene, kako je ocenila Koalicija za slobodu pristupa informacijama, sniziće postojeći nivo prava građana na pristup informacijama i neće rešiti neke od najkrupnijih problema u ostvarivanju ovog prava.

Put do dokaza

Mnogim udruženjima građana, bilo da su formalna ili neformalna, koje Crta podržava kroz inicijativu “Građani imaju moć”, upravo je ovaj Zakon najznačajnije “oruđe” u otkrivanju i dokazivanju korupcije i drugih nepravilnosti institucija.

Tako je užički „Libergraf“ došao do dokumenata na osnovu kojeg je na njihov zahtev Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture poništilo građevinsku dozvolu koju je Grad Užice izdao “Elektroprivredi Srbije” za rekonstrukciju stare hidrocentrale “Pod gradom” na reci Đetinji.

Udruženje „Odbranimo šume Fruške gore“ prikupilo je brojne dokaze o nelegalnoj seči šuma, a loznički PAKT o ugovorima koje je „Rio Tinto“ sklapao sa institucijama.

“Najavljene izmene uticaće na sudbine i prava svih građana ove zemlje, ali i na građanski aktivizam”, ocenio je Pavle Dimitrijević, šef pravnog tima Crte na panelu „Budućnost prava na pristup informacijama u Srbiji“ koji su organizovali „Partneri Srbija“.

Kako je naveo, mnogo je više predloženo izmena koje uvode nove mogućnosti da državni organi ne pruže informaciju koju građani traže, nego što je izmena koje će građanima olakšati da tražene informacije dobiju. Uz sve to, Nacrt zakona zaobilazi dosadašnje probleme, poput toga da se rešenja Poverenika ne izvršavaju, a samo Vlada Srbije od kad postoji institucija Poverenika nije izvršila čak 340 rešenja.

„Bojim se da ako stvari ostanu ovakve kakve jesu, one će biti loš signal za građane. Oni koji ne daju informacije sada imaju više prava da to urade, a vi kao građani ćete ili biti zaglavljeni u nekim postupcima koji traju veoma dugo ili ćete morati da se suočite sa činjenicom da informaciju nećete dobiti. Prema istraživanju Crte, mi već imamo situaciju u našem društvu da dve trećine građana nije uzelo učešće u bilo kakvoj društvenoj aktivnosti na lokalu. Ovo je, bojim se, dodatni destimulans da građani zapravo ne pitaju ništa ili da pitaju one informacije koje veštijom pretragom mogu da nađu na sajtu državnog organa“, kaže Dimitrijević.

Ono što je takođe problematično u najavljenim izmenama jeste deo koji se tiče oznake tajnosti i tajnosti podataka koje eventulano mogu da imaju negativan uticaj, odnosno pravne posledice na nacionalnu bezbednost i na rad državnog organa. 

„Da li to u praksi znači da onda državni organ koji prosto kaže – ova informacija koja se traži ugrožava nacionalnu bezbednost ili je pod oznakom tajnosti i ne možemo da je damo – da to znači da su vezane ruke Povereniku kao instituciji i građaninu kao tražiocu informacija?“, naveo je Dimitrijević.

Upravo je studija slučaja “Tajnovitost kao praksa”, koju je Crta uradila, pokazala da je pozivanje organa javne vlasti na poverljivost podataka najčešći razlog za uskraćivanje informacija, ali bez ikakvog ili bez relevantnog dokaza da se time štiti neki interes koji bi mogao biti ozbiljno povređen odavanjem informacije.

Da ova loša praksa ne samo da neće biti umanjena, već bi mogla i da se proširi, ukazuje i to da se predloženim izmenama briše dužnost organa javne vlasti da sprovede test javnog interesa pre nego što uskrati informaciju zbog toga što je reč o tajnim podacima. 

Nemanja Nenadić iz „Transparentnost Srbija“ naveo je i da je sporno to što predviđeni Nacrt sada sadrži devet mogućih osnova za ograničenje prava na pristup informacijama dok aktuelni zakon sadrži samo pet što, kako je rekao, ukazuje na umanjenje prava građana u oblasti prava na pristup informacijama.

Jedan od problema sa kojim se često suočavaju oni koji traže informacije jeste da institucije ne izvršavaju obavezujuće odluke Poverenika. Nenadić smatra da bi ovaj problem mogao biti rešen ako bi se to uvrstilo u Krivični zakonik.

„Ne postoji krivično delo za oni koji se ogluše o obavezujuću odluku Poverenika. Verujem kad bi se uvelo takvo krivično delo, to bi moglo da bude efikasno sredstvo u obezbeđivanju izvršenja obavezujućih odluka Poverenika“, naveo je Nenadić.

Koalicija za slobodu pristupa informacijama izradila je dokument „Izmene ZoSPIJZ – crvene linije i propuštene prilike” u kojem je ukazano koja su problematiča rešenja u predloženim izmenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.