Više od 100 napada i pritisaka zabeleženo je u proteklih godinu dana na organizacije, neformalne grupe i pojedince u Srbiji koji se bave aktivizmom, bore se za ljudska prava, ukazuju na korupciju, upiru prstom u institucije koje ne rade u interesu građana. A upravo te institucije trebalo bi da rade u interesu građana. I ti pritisci su najrazličitiji, od onog što bi se nazvalo „dobronamernim savetom“, preko uvreda i pretnji fizičkim obračunom, do toga da baš te institucije koje bi trebalo da štite građane postaju deo ovog problema i mehanizam kojim se pokušavaju zastrašiti oni koji su odlučili da deo svog vremena posvete rešavanju društvenih problema, borbi za bolje društvo, protiv zarobljene države.
Građani imaju moć
Da li su građani ti koji imaju moć ili je moć u rukama jednog čoveka? Da li su samo stranke te koje mogu da donesu promene u društvu u kojem živimo ili to mogu i građani? Sve je više onih koji brane reke, šume, bore se se za čistiji vazduh, za zelenilo, a ne beton u svom komšiluku. Od Niša do Novog Sada, preko Pančeva, Užica, Valjeva, Loznice sve je više građana koji su se ujedinili i tako ujedinjeni uspeli da promene stvari i nateraju institucije da rade u njihovu korist. Svi ti primeri daju jasan odgovor – građani su ti koji imaju moć.
Tek 11 odsto građana u proteklih godinu dana odvažilo se da pokrene neku akciju kako bi rešilo problem u svojoj lokalnoj zajednici. I dok bi za razvoj demokratskog društva svakako bilo dobro da je ovaj procenat veći, mnogo više zabrinjava podatak da se tek petina njih uključilo i dalo podršku akcijama koje su drugi pokrenuli….