I “dobronamerni savet” je pretnja na koju se ne sme pristati

Više od 100 napada i pritisaka zabeleženo je u proteklih godinu dana na organizacije, neformalne grupe i pojedince u Srbiji koji se bave aktivizmom, bore se za ljudska prava, ukazuju na korupciju, upiru prstom u institucije koje ne rade u interesu građana. A upravo te institucije trebalo bi da rade u interesu građana.

I ti pritisci su najrazličitiji, od onog što bi se nazvalo „dobronamernim savetom“, preko uvreda i pretnji fizičkim obračunom, do toga da baš te institucije koje bi trebalo da štite građane postaju deo ovog problema i mehanizam kojim se pokušavaju zastrašiti oni koji su odlučili da deo svog vremena posvete rešavanju društvenih problema, borbi za bolje društvo, protiv zarobljene države.

Da li znamo šta je sve pretnja?

Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM pokrenuo je platformu „Solidarno za prava svih“ na kojoj beleži sve vrste napada na građanske aktiviste, poput fizičkih napada na lica i imovinu, pretnje, napade putem medija i društvenih mreža, kao i pravne radnje koje se mogu smatrati pritiskom kao što su pokretanje postupka pred sudom, učestali inspekcijski nadzor i slično.

Milena Vasić, advokatica YUCOM-a kaže da aktivisti često nisu ni svesni da je ono što su doživeli u stvari napad.

„Tek kad sve te napade vidite na jednom mestu, onda postanete svesni o kojoj količini pritisaka se tu radi. Radeći na ovoj mapi razgovarali smo sa brojnim aktivistima i moram da priznam da nam je puno njih nakon tog razgovora, kad smo im objasnili šta sve predstavlja pritisak, reklo da nisu znali da su ga doživeli. Na primer, inspekcijski nazdor koji veoma dugo traje ili neka dobacivanja na ulici, to ljudi nisu prepoznavali kao pritisak, već kao nešto na šta su oni pristali da će im se dešavati kad su odlučili da se bave aktivizmom“, navela je Vasić na konferenciji “Građani imaju moć” koju je organizovao Beogradski centar za bezbednosnu politiku.

Ona je dodala i da su u 30 slučajeva zabeležili da su mediji bili ti nosioci pritiska, praveći negativnu atmofseru u društvu i o aktivistima stvarali sliku da su izdajnici, urušavajući im ugled.

Među onima koji su upravo to doživeli da posle medijske kampanje dobiju pretnje, i to na javnom mestu, je Nikola Kolja Krstić iz smederevskog pokreta Tvrđava.

„Svojevremeno smo organizovali protest, a tom protestu je prethodila jedna stravično negativna kampanja. Nakon toga imao sam situaciju da me je u lokalnom pabu napao čovek. Psovao me, pretio zato što je on poverovao u to da ja hoću da mu zatvorim Železaru, da mu ugrozim egzistenciju. To je bila posledica medijske satanizacije“, ispirčao je Krstić.

Na čijoj su strani institucije? 

Osećaj da ih institucije ne štite već da su one deo problema, prisutan je kod velikog broja aktivista, a da je sumnja opravdana pokazuje i sve više slučajeva institucionalnih pritisaka, odnosno da su institucije i funkcioneri ti koji pokreću sudske procese protiv aktivista.

Upravo na ovo ukazuje Uroš Mišljenović iz organizacije Partneri Srbija.

„Ono što nas plaši jesu pravni procesi koji se vode protiv aktivista. U drugim državama ako aktivista dobije tužbu od neke korporacije zato što im petlja po tome šta ispuštaju u reku,  možete da se uzdate da će  pravni sistem tog aktivistu zaštititi, ako su argumenti na njegovoj strani. Ovde imamo situaciju da takve postupke protiv aktivista pokreću funkcioneri i državni organi. Mi imamo primer da je Zavod za sport i medicinu sporta u Beogradu podneo krivičnu prijavu protiv aktiviste koji se bavio zaštitom životne sredine u Košutnjaku. U jednom gradu imali smo slučaj da je prvobraniteljka pokrenula krivičnu prijavu pritiv aktiviste“, rekao je Mišljenović.

Iako je dobio pretnje, Krstić kaže da neke nije prijavljivao jer nije video da to ima poentu.  

„Nažalot, mi nemamo osećaj da nas institucije štite nego da su deo problema. I onda smo u tom začaranom krugu. I kad govorimo o bezbednosti aktivista i kad govorimo o bezbednosti građana jer ima dosta građana koji nisu klasični aktivisti. Oni prosto iz nekog osećaja lokal patriotizma rade neke stvari i žele da nešto promene“, istakao je Krstić.

Prijaviti svaku pretnju

Bez obzira što je poverenje u institucije malo, Uroš Mišljenović smatra da uvek u slučaju napada treba pokrenuti postupak, ali da je važno da se obezbedi mreža podrške.

„Nije realno očekivati da sami aktivisti iznesu te postupke jer ako se uvuku u institucionalnu zaštitu svojih prava toliko će manje sati imati da se bave aktivizmom. Zato je potrebno da im budemo na raspolaganju u pružanju pravnih i svih drugih saveta“, rekao je Mišljenović.

Upravo je zbog nepostupanja institucija i svih drugih problema sa kojima se suočavaju svi oni koji rade u skladu sa zakonima i pozivaju na odgovornost institucije i funkcionere, Beogradski centar za bezbednosnu politiku formirao Civilni odbor za zaštitu branitelja ljudskih prava i uzbunjivača. 

Odbor će se baviti svim problemima koji se odnose na sistemsko ugrožavanje bezbednosti rada branitelja ljudskih prava, praksu uzbunjivanja, rad nezavisnih novinara i ostalih koji su kritični prema vlasti.

Sve oni koji se osećaju ugroženo zbog svog aktivizma ili žele da javnost obaveste o zloupotrebama javnog dobra mogu da se jave na mejl [email protected].

Inicijativu „Građani imaju moć“ zajednički sprovode organizacije Crta, Nacionalna koalicija za decentralizaciju, Beogradski centar za bezbednosnu politiku i Partneri Srbija uz podršku USAID-a.

Foto: BCBP