U čijim rukama je moć – građana ili stranaka?

Da li su građani ti koji imaju moć ili je moć u rukama jednog čoveka? Da li su samo stranke te koje mogu da donesu promene u društvu u kojem živimo ili to mogu i građani?

Sve je više onih koji brane reke, šume, bore se se za čistiji vazduh, za zelenilo, a ne beton u svom komšiluku. Od Niša do Novog Sada, preko Pančeva, Užica, Valjeva, Loznice sve je više građana koji su se ujedinili i tako ujedinjeni uspeli da promene stvari i nateraju institucije da rade u njihovu korist. Svi ti primeri daju jasan odgovor – građani su ti koji imaju moć.

Biti građanski aktivista u društvu zarobljenih institucija, kao što je naše, nije lako i mora se biti spreman na pritiske i razne napade.

Ali upravo ti pritisci, pretnje i zastrašivanja pokazuju da se vlast plaši građana i da je moć suštinski u njihovim rukama, a svakom pobedom, pa čak i onom najmanjom, motivišu se i ohrabruju drugi da ih podrže i pridruže im se. Ovo je poruka koja se čula na konferenciji „Građani imaju moć“ koju je organizovao Beogradski centar za bezbednosnu politiku od onih koji su odlučili da u građansku borbu krenu.

Solidarnost i nema mesta strahu

Igor Bandović, direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, sve veći broj inicijativa vidi kao samoodbranu građana od nefunkcionisanja institucija. 

„Uspeh inicijativa zavisi od solidarnosti koje je sve više. Građani se okreću sebi i daju podršku jedni drugima. Značaj inicijative kao što je ‘Građani imaju moć’, upravo je u tome da oni mali glasovi u lokalnim sredinama mogu da dobiju pomoć, zaštitu, da dobiju jedan megafon da se za njih čuje.“

Za Vukosavu Crnjanski, direktorku Crte, reakcija Evropskog parlamenta na poslednje napade na KRIK i Crtu pokazuje da postoji granica koja se ne sme preći i na šta međunarodna zajednica neće pristati. 

„Ali ne treba da se oslanjamo samo na međunarodnu zajednicu. Ovde se radi o nama, o našoj slobodi i pravu građana na aktivizam i njihovom pravu da se bore protiv korupcije. I nećemo pristati na strah. Prirodno je plašiti se, ali kada odlučite da se ovim bavite, nema mesta za strah. Ima mesta za to da budemo još bolji, za još veću solidarnost i podršku. I kad govorimo o poslednjim napadima u skupštini, nije važna Crta, već podrška koju svi mi dajemo Aleksandru Obradoviću, Mariji Lukić, inicijativama kao što su Odbranimo Teslu, Crvenim bedževima. Važno je da pokažemo da se ne plašimo i da stojimo uz građane jer to je ključno kako bi se otključala zarobljena država.“

Za Mladena Jovanovića, direktora Nacionalne koalicije za decentralizaciju, koliko se vlast u stvari plaši građana najbolje se vidi na lokalu.

„Na lokalu se zaista vidi da građani imaju moć i da vlast to dobro razume. Zašto bi im inače bilo važno da kupe svaki, pa i najmanji, lokalni mediji, ako nisu svesni koliko je velika moć građana. S druge strane, pretnje koje doživljavaju lokalni aktivisiti su veoma izražene. I upravo mi treba da budemo tu za te lokalne heroje. Potrebna je jaka mreža podrške za one koji dignu glavu i kažu da nešto nije u redu i da uvek budemo uz njih. Koliko god da se podigne buka na početku neke akcije, aktivisti često ostaju sami na kraju u sudskim postupcima.“

Ana Toskić Cvetinović, izvršna direktorka organizacije Partneri Srbija, ističe da institucije kod nas nikada nisu ni bile ustrojene po meri građana, ali da smo sada došli u situaciju da se upravo institucije koriste za pritisak i obračun sa neistomišljenicima.

„Zamislite situaciju u kojoj jedan lokalni funkcioner podnosi krivične prijave protiv aktivista koji ukazuju na probleme. To je ono što razočarava. Institucije više nisu samo mesto koje nam otežava da dođemo do nekih prava, već postaju mehanizam za pritisak. Naša uloga jeste da građanima pomognemo da prođu kroz institucije i da se za svoja prava izbore koristeći institucionalne mehanizme. Da bi se pojedinac izborio za neko pravo koje mu inače pripada mora da upregne resurse koje uglavnom nema – vreme, novac… i zato je potrebna solidarnost i pomoć sa svih strana.“

Kako se meri uspeh građanskog aktivizma

„Mi smo spasili jednu reku od toga da je stave u cev. I jedna spasena reka je veliki uspeh“, ističe Vladan Sinđić, predstavnik organizacije Libergraf koja postoji već 23 godine i dodaje da je poslednji u nizu uspeha taj da su upravo kroz institucije sistema uspeli da ponište jednu građevinsku dozvolu.

Da li je ovaj uspeh incident, odnosno izuzetak koji potvrđuje pravilo da institucije ne funkcionišu? Sinđić navodi da je sve do pojedinaca koji rade u institucijama. 

„Ovo što smo uspeli nije do države i sistema, koliko do pojedinaca. I kad govorimo o našem uspehu, to je uspeh koji je došao zahvaljujući nekom pojedincu koji je imao hrabrosti da unutar sistema uradi nešto, a ne zato što sistem, odnosno država funkcioniše.“ 

Inicijativa „Odbranimo Teslu“ uspela je da sačuva jedno pančevačko naselje od seče zelenila, ali Dobrivoje Milosavljević ne misli da je to njihov najveći uspeh, iako ih je baš odbrana zelenila sve okupila.

„Za nas je najveći uspeh što smo inspirisali neke ljude, pre svega mlade. Nedavno smo čuli da su deca u osnovnoj školi pisali sastave o nama. Pokrenuli smo ljude. Za kratko vreme na urbanistički plan je stiglo oko 2.000 primedbi. Kao što smo se mi pokrenuli jer smo videli neke druge inicijative, tako smo mi inspirisali neke druge ljude. Posejali smo seme pobune i to je isto veliki uspeh.“

Do pre dve godine o seči šuma na Fruškoj gori se malo znalo, ali je to sada jedna od važnijih ekoloških tema. Dragana Arsić iz pokreta „Odbranimo šume Fruške gode“ već dve godine ukazuje na ovaj problem.

„Mi smo počeli da shvatamo da imamo moć onda kad su inspekcijske prijave koje smo podneli, prvi put u istoriji Nacionalnog parka „Fruška gora“ imale sudski epilog. Inspektori su nakon nadzora pisali prekršajne prijave i dva privredna prestupa. Sve to sporo ide, ali neko je kažnjen i dobili smo potvrdu da je bilo nezakonite seče šuma. To bi bio konkretan uspeh, ali generalno, mi smo osvetlili problem seča šuma na Fruškoj gori. Do sada, sve je to bilo u nekom mraku institucija koje ne rade svoj posao, koje niko ništa ne pita, a mi smo kao aktivisti počeli da ih pitamo o svemu tome.“

Kako vratiti institucije građanima

Oni koji se bave građanskim aktivizmom ističu da građani ne smeju da poklone institucije i da uvek treba da koriste institucionalne mehanizme i vrše pritisak na njih da rade svoj posao.

„Institucije postoje zbog građana i zato je neophodno ponavljati da su građani ti koji imaju moć. Mi imamo jednu ekspanziju građanskog aktivizma upravo na lokalu. Šire se informacije i ideja o tome. Sve je više građana koji znaju koja su njihova prava. Ali to je proces koji traje“, smatra Milena Vasić, advokatica Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM.

Nikola Kolja Krstić iz smederevskog pokreta Tvrđava, navodi da svi moramo da radimo na stvaranju građanani. 

„Mi imamo deficit građana u zemlji i to nije ništa čudno jer smo mi jedna mlada demokratija, tek 20 godina. To je kratak period. Kad dobijemo zemlju građana, a ne zemlju podanika, onda će građani moći da menjaju i politički i društveni kontekst u kojem žive. U tome je suština, u izgradnji građana, a onda će doći i do izgradnje institucija i države.“

Uroš Mišljenović iz organizacije Partneri Srbija dodaje da uspešne priče pokreću druge ljude i da moramo biti svesni da živimo u društvu koje nema tradiciju građanskog aktivizma i civilnog društva. 

“Taj odnos građanin – država je dosta pogrešan u smislu da se ne zna ko je tu zbog koga i možemo da govorimo o otuđenim institucijama. U trenutku kada imamo otuđene institucije svi aktivistički poduhvati su pokušaji i nastojanja građana da povrate institucije u normalno, demokratsko stanje, da pokažu da je ovo naša država i da se mi pitamo“, istakao je Mišljenović.

Inicijativu „Građani imaju moć“ zajednički sprovode organizacije Crta, Nacionalna koalicija za decentralizaciju, Beogradski centar za bezbednosnu politiku i Partneri Srbija uz podršku USAID-a.

Foto: BCBP