Ima li demokratije za ponavljače? 

Foto: Zoran Drekalović

Mi smo društvo koje nema iskustvo života u demokratiji. Moj utisak je, ipak, da smo doskora bili društvo koje je opredeljeno da uspostavi demokratiju. Danas više nisam sigurna u to. To je svakako problem, u kojem ja vidim i šansu – da se vratimo na osnove, na objašnjavanje elementarnih pojmova koji jesu ili nisu svojstveni demokratiji, pa da se onda prebrajamo ko je za.

Izgleda da su mnogi od nas, ne sopstvenom krivicom, verovali da je demokratija zemlja dembelija, kojom teku med i mleko. A ona to nije, ali jeste jednakost pred zakonom. Mnogi su shvatili da je demokratija većina. Danas svedočimo ogromnoj većini, sačinjenoj od narodnih poslanika koji se na konstitutivnoj sednici parlamenta, iz nekog razloga, ne usuđuju da novinarima kažu ni kako se zovu. Da li smo “suvereni građani”, kako demokratija podrazumeva, ako nas predstavljaju ljudi kojima ne možemo ni ime da saznamo? Demokratija je pluralizam, mnoštvo različitih interesa i glasova, mnogo “manjina”, koje kroz neprestanu debatu definišu zajedničke ciljeve i puteve kojima će do njih doći.

Kad smo kod cilja, do juče sam verovala da smo čvrsto rešeni da stignemo u Evropsku uniju. Sada bih rekla da smo u zastoju na tom putu, i to baš zato što smo istrošili svoje demokratske potencijale.

Politički kriterijumi napravljeni su po meri društava kao što je naše. Kroz njih, Evropska unija insistira na izgradnji demokratskih institucija koje garantuju i štite vladavinu zakona i ljudska prava. U tome se ogleda suština demokratije. Mi podbacujemo u ispunjavanju političkih kriterijuma i ne otvaramo nova poglavlja u pregovorima, jer nam se izbori sprovode u atmosferi nepoverenja, pritisaka i straha, dok sloboda izražavanja i društveni pluralizam iščezavaju.

Za početak je potrebno da uđemo u poštenu raspravu oko toga šta za nas jeste, a šta nije demokratija. Da li smo za to da imamo ili nemamo opoziciju u parlamentu? Da li smo za to da policija sme da prekorači upotrebu sile bez posledica? Da li je u redu pravljenje lista ili kriminalizacija onih koji misle drugačije?

Na kraju krajeva, ne treba da čekamo nove izveštaje Evropske komisije kako bismo shvatili gde se kao društvo nalazimo i na koju stranu smo se pomerili – napred ili nazad. Ovo pre svega treba sami sa sobom da raščistimo, jer na kraju krajeva mi to živimo.

Danas je Međunarodni dan demokratije. Verujemo da možemo da ga slavimo i u mnogo boljim okolnostima.