Jedno veliko i milijun malih srca

“Beograd je priča. Beograd je osoba. Beograd je stanje svesti, način razmišljanja i življenja”, napisao je Bogdan Stevanović. Što očekivati kada sa 20 godina prvi put odlaziš sam u nepoznato, i to u grad o kojem čuješ takve riječi? Kako pripremiti dušu za ono što je čeka? Što je uopće čeka?

Ta pitanja sam sebi postavljala prije putovanja u Beograd radi jednomjesečnog stažiranja u Crti.  Reći ću vam odmah jedno – koliko god pripremala dušu, svijest, cijelo biće za ovih mjesec dana, naprosto nisam mogla biti spremna. Ovaj grad donosi sve ono što nikad nisam mogla zamisliti. Iako je simbioza Beograda i mene trajala samo mjesec dana, sve mi izgleda kao jedan čitav život odvojen od svega ostalog. Kako je to zapravo počelo i otkud ja, Mostarka sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, u toj simbiozi?

Nekoliko dana nakon podnošenja prijave na projekt Regional Youth Compact for Europe dobila sam odgovor iz Beograda, u kojem sam pozvana na stažiranje u Crti. Po dolasku u Beograd, tog nezaboravnog 11.2. upoznala sam se sa svim suradnicima iz organizacije u kojoj sam upravo započinjala svoje prvo radno iskustvo. Prvi utisak koji su ostavili na mene jeste neizmjerna pozitivnost, otvorenost, kreativnost i duh zabave kroz rad.

Program mi je kao mentora dodijelio Nikolu Paunovića, koji mi je detaljno opisao aktivnosti organizacije. Upoznao me je i s aktivnostima izvan ureda, a na početku je bio i moj turistički vodič, kao i tumač ćirilice na kojoj sam dodatno poradila.  Dodijeljen mi je tim EduAction kojeg, sada zajedno sa mnom, čine: Nikola Paunović, Marta Zagorac, Milica Đerić, Igor Jovanović, Nađa Mićić i Ivana Savić. Dočekana sam i više no ugodno, te su mi u prvim danima pružili sve instrukcije i pomoć u radu.

EduAction tim je bio sve samo ne dosadan. Svakodnevne anegdote su definitivno obilježile moje iskustvo u tom timu, a budući da sam došla u vrijeme selidbe, osim stručnog rada, obavljala sam skupa s njima i fizički rad: pakiranje, slaganje kutija i sve ostalo što selidba podrazumijeva. No čak i ti trenuci su imali svoju čar i muka bi se uvijek pretvorila u smijeh. Kao poklon sam dobila sve rekvizite za koje nije bilo mjesta u kutijama za pakiranje, tako da  kući nosim od kabanice, preko čarapa, majice…sve sa potpisom Crte. Naše druženje nije nužno uvijek završavalo u uredu nego bi se znalo nastaviti za stolovima s pivom umjesto s radnim materijalom.

Prvi ozbiljniji zadatak na kojem sam radila bio je media monitoring s naglaskom na strani utjecaj na medije u Srbiji, pod vodstvom mentorice Aleksandre Srećković. Zahvaljujući tome, stekla sam iskustvo objektivnog čitanja medija i razumijevanja ideja integriteta, odgovornosti i točnosti, koje bi trebale biti glavne vrijednosti profesionalnog novinarstva. Naučila sam prepoznati motive koji stoje kako iza onoga o čemu se izvještava, tako i iza načina izvještavanja. Naravno, i to je iskustvo bilo popraćeno smijehom i šalom, ovaj put zahvaljujući novinskim naslovima i dimenzijama neozbiljnosti koje ponekad dosežu.

Pod okriljem Crte organizirana je i IV Akademija demokratije. Imala sam čast sudjelovati u  dva modula, te učiti od stručnjaka u temama o kojima se govorilo, kao što su propaganda, fake-news, politički marketing, brendiranje politike, te aktualna tema europskih integracija u Srbiji. Osim participiranja u predavanjima, značajan je bio i moj doprinos njihovoj tehničkoj i logističkoj organizaciji, pri čemu sam se prvi put susrela sa procesima pripreme tako značajnih događaja.  Za mene jednako značajno je bilo okupljanje svih sudionika akademije nakon predavanja, naravno uz pivo i glazbu, kada su debate o svakojakim temama, ni po čemu vezanim za akademiju, zalazile u kasne sate. U svakoj sam prilici upoznala brojne perspektivne, zabavne i  opuštene ljude  od kojih sam mnogo naučila, ali i s kojima sam se lijepo provela. Budući da se moje stažiranje odvijalo simultano sa pripremama za parlamentarne i lokalne izbore u Srbiji, dosta sam saznala o izbornom sustavu u svoj njegovoj strukturi i organizaciji.

Mjesec dana je proletjelo za čas, a poznato je da  vrijeme leti kad se zabavljaš. Po prvi put sam iskusila život sa nepoznatom osobom i to je za mene iznimno pozitivno, nezaboravno iskustvo. Moja cimerica je postala moja prijateljica. Svi strahovi s kojima sam se susrela prije svog polaska za Beograd nestali su u trenutku kada sam upoznala svoje novo okruženje; kada sam od nepoznatog i stranog napravila poznato i prirodno.

Dio mene će zauvijek ostati u ovom prekrasnom gradu, kojem ću se sigurno vratiti svaki put kad mi se pruži prilika.  Zahvalna sam svima koji su pomogli mojoj adaptaciji i koji su ovo iskustvo učinili nečim mnogo većim od radnog iskustva. Za mene je svrha ovog projekta u potpunosti ostvarena u aspektu povezivanja i umrežavanja mladih ljudi iz susjednih zemalja, u aspektu izgradnje mostova suradnje i prijateljstva, te u aspektu reduciranja ,nažalost, sveprisutnih predrasuda kulturalnog karaktera između mladih ljudi.  Neupitno sam stekla iskustva od velike vrijednosti za moj budući, kako poslovni, tako i osobni život.

I zaista, nakon ovoliko proživljenog u samo mjesec dana, naslućujem razumijevanje onoga kako su Beograd opisivali mnogi koji su živote proveli na ovim ulicama. Ja sam, pak, imala dovoljno sreće da makar jedan mali, mali dio svog tek započetog života provedem tu i osjetim kucanje tog velikog srca sastavljenog od 1,3 milijuna manjih.

Autorka je stažistkinja u okviru projekta Regional Youth Compact for Europe.