Ne normalizujmo odustajanje 

Da li je važnije znati ZA šta smo ili PROTIV čega smo?

Kada je pre 20 godina osnovana Crta, bili smo za izgradnju demokratske Srbije, zasnovane na vladavini zakona i zaštiti ljudskih prava, s jasnom perspektivom integrisanja u evropsku porodicu naroda, okupljenu oko vrednosti mira, slobode i solidarnosti.

Verovali smo da ostvarenje tog cilja ne može i ne treba da bude samo u rukama političkih elita i da kao organizovani građani moramo dati doprinos. Bili smo za uspostavljanje sistema u kojem građani pozivaju na odgovornost predstavnike vlasti i državnih institucija – i gde ti pozivi ne ostaju bez odgovora.

Skoro pa bi se moglo reći da smo bili (i ostali) za „sve drugo“ u odnosu na ovo u čemu se sada nalazimo.

Zato, povodom Međunarodnog dana demokratije, dižemo glas protiv normalizacije gaženja demokratskih principa, u kojoj se kritička javnost već dugo kuva poput one poslovične žabe koja ne primeti kako hladna voda polako počinje da ključa.

Postalo nam je „normalno“ da nas lažu, zastrašuju, zakidaju, zaluđuju, da nam kolenom pritiskaju vrat… Da je pravda spora, pa i nedostižna, da je korupcija neiskorenjiva, da je država partijski plen, da propaganda zameni informisanje, da je podela vlasti prevaziđena…

Da je moć oslobođena odgovornosti i da je sleganje ramenima sve što mi građani možemo da „učinimo“.

Hajde da nam (sve to) ne bude normalno. Hajde da svim pravnim i demokratskim sredstvima koja su nam preostala tražimo odgovornost pojedinaca i institucija čijim se (ne)činjenjem urušava demokratija i karikira pravna država. Možda to nekome zvuči naivno. Ali, koliko je tek naivno očekivati da ćemo sležući ramenima bilo šta postići?

Hajde da nam to za šta smo bude važnije od toga protiv koga smo.