Obraćanje Crte u Bundestagu: Srbija, demokratska kriza sa evropskim posledicama

Poštovani članovi Odbora, dame i gospodo,

Hvala Vam na prilici da Vam se danas obratim.

Srbija se danas nalazi na prelomnoj tački svoje savremene istorije. Zemlja koja je nekada bila simbol demokratske tranzicije na Zapadnom Balkanu, postala je upozorenje na to koliko brzo institucije mogu biti urušene.

 

Od stagnacije do dvoličnosti

Institut V-Dem je u svom Izveštaju o demokratiji za 2024. godinu klasifikovao Srbiju kao „izbornu autokratiju”. Freedom House je definiše kao hibridni režim. Transparency International beleži da Indeks percepcije korupcije u Srbiji opada osmu godinu zaredom. Prema izveštajima Reportera bez granica, Srbija kontinuirano pada na rang-listi slobode medija i trenutno se nalazi na oko 100. mestu u svetu, na nivou zemalja koje se suočavaju sa dubokim zarobljavanjem medija.

Već više od decenije, vladajuća Srpska napredna stranka briše granicu i spaja državu sa partijom, što je potvrđeno i u izveštaju ODIHR-a o decembarskim izborima 2023. godine. Uz zarobljene medije i oslabljene institucije, ono što se ranije predstavljalo kao stabilnost pretvorilo se u sistem političke kontrole.

Zvanično, rukovodstvo Srbije i dalje insistira na tome da je EU „naš strateški izbor.” Nešto što ćete, siguran sam, čuti i od predsednice Skupštine, Ane Brnabić, kasnije danas. U praksi, dešava se suprotno. Predsednik Vučić prisustvovao je vojnim paradama u Moskvi i Pekingu, hvaleći rukovodstva Rusije i Kine, dok istovremeno optužuje Brisel za mešanje. Dok se za međunarodnu javnost šalje poruka o reformama, kod kuće, poruka je optužba – narativ u kojem je Zapad uzrok svih problema Srbije.

Predsednik Vučić je više puta označavao građanski pokret u Srbiji kao strani zaverenički projekat, a Nemačka je stavljena u središte tog narativa. U julu, na nacionalnoj televiziji, izjavio je da se Srbija suočava sa „obojenom revolucijom, plaćenom i organizovanom iz inostranstva”, postavljajući pitanje koliko je radionica Dojče vele organizovao u Srbiji u poslednjim mesecima. Neposredno nakon toga, u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung, sugerisao je da su vođe studentskih protesta dobijale podršku kroz nemačke državne stipendije, dodajući da za to „nema dokaze, već samo sumnje.” Ove i slične izjave služe da prikažu Nemačku i Evropsku uniju kao uzrok nestabilnosti u Srbiji, i da diskredituju građane koji još uvek vide budućnost svoje zemlje u Evropi.

 

Unutrašnja slika

Tokom protekle godine, raspoloženje građana u Srbiji se duboko promenilo. Većina građana danas veruje da se zemlja kreće u pogrešnom pravcu. Korupcija je postala glavni problem u svakodnevnom životu, reč koja objašnjava kako se vlast stiče, koristi i štiti.

Protesti koji su započeli prošlog novembra ne jenjavaju, postali su moralni referendum o budućnosti Srbije. Skoro šest od deset građana kaže da podržava proteste, a gotovo dve trećine veruje da su prevremeni parlamentarni izbori jedini demokratski izlaz iz krize i jedini način da se politika vrati u institucije, umesto da ostane na ulici.

Ipak, Srbija je podeljena između dva potpuno različita sveta. Među pristalicama vladajuće stranke, jedva pet procenata vidi članstvo u EU kao način da se zaštite interesi Srbije, dok više od trećine preferira usklađivanje sa Rusijom i Kinom. Na drugoj strani su studenti i građani koji su na ulicama – među njima, više od 40 procenata želi da Srbija bude čvrsto usidrena u Evropskoj uniji.

Ova podela nije prirodna; ona je veštački stvorena. Rezultat je decenije državne propagande koja je normalizovala anti-evropsku retoriku i veličala autoritarne partnere.

Najnoviji monitoring medija koji je sprovela Crta jasno to pokazuje. U prvoj polovini 2025. godine, EU je ubedljivo najnegativnije predstavljena od svih međunarodnih aktera u srpskim medijima. Od svih televizijskih priloga koji pominju EU, 77 procenata je bilo negativno. Nasuprot tome, Rusija je pozitivno predstavljena u skoro tri četvrtine svih izveštaja, a Kina u devet od deset. Kina i Rusija se prikazuju kao „pravi prijatelji” Srbije, dok se EU i njene države članice predstavljaju kao izvori pritiska, podela ili pretnji. U takvom okruženju, anti-evropsko raspoloženje ne nastaje spontano, ono je proizvod sistematske, kontrolisane državne propagande.

 

Regionalne i spoljne posledice

Unutrašnje urušavanje Srbije postalo je regionalna i evropska briga. Narativ „srpskog sveta” odražava terminologiju Kremlja o sferama uticaja. Evropski parlament je već identifikovao Srbiju kao destabilizujućeg aktera koji širi dezinformacije širom Zapadnog Balkana.

Postoje verodostojni izveštaji da su pojedinci obučavani u Srbiji, a zatim uhapšeni u Moldaviji neposredno pre izbora u toj zemlji, pod sumnjom da su pripremali nerede sa ciljem diskreditacije proevropskih snaga. To je deo prepoznatljivog obrasca: obuka, dezinformacije, hibridne operacije i poricanje odgovornosti.

U isto vreme, istraživački novinari  KRIK-a i Važnih priča otkrili su da su 204 državljana Rusije, uključujući osobe povezane sa FSB-om, profiterima iz rata u Ukrajini i oligarsima pod sankcijama EU, dobila srpsko državljanstvo po posebnim dekretima, pri čemu su svi proglašeni „nacionalnim interesom.” Ove odluke omogućavaju sankcionisanim pojedincima da zaobiđu ograničenja Evropske unije, pretvarajući Srbiju u put za izbegavanje evropskih sankcija.

Regionalno, napad u Banjskoj iz 2023. godine, u kojem je teško naoružana grupa ubila policajca sa Kosova, i dalje ostaje nerešen. Pojedinci povezani sa tim događajem danas se pojavljuju kao aktivisti SNS-a, vidljivi u partijskim kampovima ispred Predsedništva i Skupštine, kao i u sportskim arenama, gde utišavaju skandiranja protiv vlasti.

Ova kombinacija – autoritarna politika, regionalno mešanje i saradnja sa osuđenim kriminalcima i ratnim zločincima predstavlja rizik ne samo za demokratiju u Srbiji, već i za bezbednosnu arhitekturu Evrope.

 

Odgovornost Evrope

Situacija u Srbiji je više od nacionalne krize, ona je test za evropsku ideju. Postavlja se pitanje da li je proširenje i dalje proces demokratske transformacije, ili je postalo pitanje kratkoročnog pragmatizma.

Predugo su evropske institucije posmatrale Aleksandra Vučića kao faktora stabilnosti. Danas je jasno da su građani Srbije – studenti, novinari, organizacije civilnog društva istinski nosioci evropskih vrednosti. Oni i dalje veruju u Evropu, čak i kada njihova vlast tu veru podriva.

Kada mladi ljudi u Beogradu marširaju za odgovornost, oni ne odbacuju Evropu, oni traže da Evropa ostane dosledna sopstvenim principima. Neki od njih su, bukvalno, trčali i vozili bicikl ka tim principima od Beograda do Brisela, od Beograda do Strazbura, ne kao zahtev za milostinju, već kao podsetnik na zajedničke vrednosti.

Nemačka, kao stub Evropske unije i dugogodišnji zagovornik proširenja zasnovanog na vladavini prava, ima posebnu odgovornost da taj standard očuva.

 

Obnova demokratskog poverenja

Srbija nije obična zemlja kandidat. Ona je krhka demokratija na ivici pucanja, gde je nezavisnost institucija i medija ozbiljno narušena. Zarobljene institucije sada služe političkim interesima, a ne javnom dobru. U takvom okruženju, potencijal za dalju eskalaciju nasilja je realan, ne zato što građani svoju borbu radikalizuju, već zato što mehanizmi koji bi trebalo da garantuju pravdu i odgovornost više ne funkcionišu.

Evropa mora da pokaže doslednost i poverenje da odbrana demokratije nikada nije mešanje u unutrašnje stvari. Podrška građanima Srbije nije mešanje, to je zajednička obaveza da se očuvaju principi koji povezuju Evropsku uniju.

 

Završna razmišljanja

Demokratija ne propada u jednom trenutku. Ona slabi kada istina ustupa mesto propagandi, kada strah zamenjuje poverenje, i kada interes zameni odgovornost. To se upravo dogodilo u Srbiji  i zato je Srbija važna za Evropu.

Niko ne bi trebalo da se plaši izbora. Izbori nisu rizik, oni su jedini legitimni put ka obnovi, način da se građanska energija prenese sa ulice u političku arenu, tamo gde se obnavlja poverenje i gde demokratski život može ponovo da zaživi.

Ako partneri Srbije, uključujući i Nemačku, pomognu da ovaj proces bude slobodan, fer i transparentan, oni neće ojačati samo obnovu Srbije, već i kredibilitet same Evropske unije.

Demokratiju popravljaju građani koji glasaju, institucije koje je štite i partneri koji im stoje uz rame. To je naš zajednički zadatak u Beogradu, u Berlinu i širom Evrope.