Građanima lokalne teme važnije od visoke politike

Građani Srbije umereno su zainteresovani za politiku i uglavnom ne veruju da učešćem u demokratskim procesima mogu da utiču na promene, glavni su zaključci Crtnog istraživanja „Stavovi građana Srbije o učešću u demokratskim procesima 2020“.

Darko Stojilović, istraživač Crte koji je bio deo tima koji je radio na ovogodišnjem istraživanju javnog mnjenja, navodi u razgovoru za Crtu da je istraživanje pokazalo i da živimo u društvu u kojem su veoma izražne podele.

 

Kako građani vide stanje demokratije u Srbiji? 

Demokratija u Srbiji je na izmaku snage, ali pitanje je i da li je ona ikada i bila u punoj snazi. Većina građana ne misli da njihov lični angažman može da utiče na promene u zemlji i to je jedan od glavnih zaključaka našeg istraživanja, što je svakako zabrinjavajuće. Samo je trećina građana pokrenula ili učestvovala u nekoj od akcija na lokalu. Oni koji nisu, a njih je dve trećine, kao glavni razlog za to navode upravo to – da ne veruju da nešto mogu da promene i u nešto manjoj meri da za to nemaju vremena. S druge strane, za većinu građana glasanje na izborima, bilo na republičkim ili na lokalnim, je način na koji mogu da utiču na promene. 

 

Za koje teme su građani najviše zainteresovani?

Građani Srbije su generalno umereno zainteresovani za politiku i to je navelo njih 37 odsto. Kad pogledamo koje su to konkretne teme koje ih interesuju, najviše su zainteresovani za lokalne teme – rad lokalnih skupština i pregovore Beograda i Prištine, dok su konkretni programi političkih partija i pregovori o pristupanju Srbije Evropskoj uniji na dnu lestvice njihovih interesovanja.

 

Dve trećine građana nije učestvovalo u lokalnim akcijama ili inicijativama. Zašto su građani toliko pasivni?

Teško je doći do definitivnih uzroka, kojih je sigurno mnogo, ali na primeru izgradnje gondole na Beogradskoj tvrđavi može se naslutiti zašto. S jedne strane, neki građani su uspeli da onemoguće njenu gradnju i mislim da je to važan primer da je ipak moguće nešto promeniti. S druge strane, u isto vreme to nam pokazuje koliko dugo traju takve borbe i procesi. Čini se da građani jedino svojom upornošću i ako su spremni na to da će borba trajati dugo mogu da utiču na promene. Upravo to što se mora uložiti puno vremena i truda deluje da najviše doprinosi tome da građani ne veruju da je moguće da dođe do neke društvene promene.

 

Imamo situaciju da većina građana ne učestvuje u lokalnim akcijama jer ne veruju da nešto može da se promeni. Ali s druge strane 50 odsto građana vidi da glasanjem na izborima mogu da utiču na promene. Šta je istraživanje pokazalo, koji su motivi građana da glasaju? 

Iako polovina građana vidi izlazak na izbore kao gotovo jedini način da utiču na promene u društvu, zanimljivo je da najveći broj anketiranih, njih 44%, na izbore izlazi jer to vidi kao građansku dužnost. Trećina glasa jer na taj način želi da utiče na politiku koja se sprovodi u Srbiji. Najmanje je onih koji kažu da na izbore izlaze jer žele da daju podršku nekoj partiji i lideru – njih je 16 odsto. Kad govorimo o motivima, oni se razlikuju i u zavisnosti od obrazovanja, mesta stanovanja i da li su građanima bliže vladajuće ili opozicione stranke. Tako građani sa nižim obrazovanjem, koji žive van gradova i kojima su bliže vladajuće partije u većoj meri ističu da glasaju kako bi podržali svoju partiju i lidera. Naspram njih, više obrazovani, oni koji žive u gradovima i kojma je bliža opozicija u glasanju u većoj meri vide to kao način da utiču na politiku koja se vodi.

 

Na osnovu nalaza istraživanja, da li može da se zaključi šta je problem demokratskih procesa u Srbiji?

Mi imamo veliku polarizaciju društva. U zavisnosti od toga da li su im bliže stranke u vlasti ili one u opoziciji ili su neopredeljeni, razlikuju se i stavovi građana o tome na koje sve načine mogu da utiču na promene u društvu. Građani koji su bliže strankama u vlasti u većoj meri nego oni koji naginju partijama u opoziciji veruju u mogućnost promena korišćenjem prava glasa, učlanjenjem u stranku i kontaktiranjem poslanika. Dok ispitanici kojima su bliže partije u opoziciji više vere polažu u neinstitucionalne puteve političkog angažmana – alarmiranje medija, učestvovanje u protestima, akcije na internetu ili povezivanje sa organizacijama civilnog društva. 

 

Na koji način se izražava ta polarizacija?

Oni koji su za stranke u vlasti i oni koji podržavaju opoziciju ne razlikuju se samo po tome kako gledaju na rad Vlade ili Skupštine. Razlika se vidi i u tome koliko su zainteresovani za politiku, kako gledaju na rad institucija, razlozima zbog kojih izlaze na izbore, kao i po načinima angažovanja kako bi uticali na promene u državi. Ti stavovi su uglavnm dijametralno suprotni. Zato je važno smanjivati te razlike kako polarizacija ne bi bila još veća. Sa ovakvim stepenom polarizacije, veoma je teško da kao društvo napredujemo.

 

Kako oni koji su neopredeljeni gledaju na demokratiju?

Građani koji su neopredeljeni su jedna veoma heterogena grupa. Čini da su po svojim političkim stavovima bliži građanima koji podržavaju stranke na vlasti, ali s druge strane, u načinu izražavanja kritike prema toj vlasti bliži su onima koji podržavaju stranke opozicije. 

 

Šta bi doprinelo poboljšanju i razvoju demokratskih procesa kod nas? 

Svakako da bi cilj trebalo da bude da se što više građana uključi u demokratske procese. Uvek se nameće i pitanje kako do toga doći. Jedan od načina je i bolja edukacija građana kako da se izbore sa procedurama i kako da se dođe do poboljšanja života u lokalnim zajednicama i kako oni mogu da utiču na to. Da li bi to trebalo da radi država ili neka organizacija, manje je bitno, ali to bi trebalo da bude cilj svih.