Raša Nedeljkov: Rešenja za ključne probleme nisu tema međustranačkog dijaloga

Od 1. marta i sastanka predsednika Skupštine Srbije Ivice Dačića i delegacije Evropskog parlamenta koji je označen kao početak međustranačkog dijaloga, taj proces razvio se u dve kolone i nekoliko radnih grupa. Javnost je isključena, informacije se dobijaju na kašičicu, uglavnom onoliko koliko su pojedini učesnici spremni da ih podele. Pitanje je da li će sve to dovesti do fer i slobodnog izbornog procesa i uvažavanja svih onih preporuka koje su stigle od OEBS/ODIHR-a i domaćih posmatrača nakon prošlogodišnjih izbora. 

Prema mišljenju Raše Nedeljkova, programskog direktora Crte, jedino što je jasno – ne postoji saglasnost najvažnijih političkih aktera u vlasti i opoziciji oko ključnih problema izbornog procesa, kao i da se u dosadašnjim razgovorima nije stiglo daleko. 

„Ne mislim da će se atmosfera u društvu promeniti kroz ovakve razgovore, što bi trebalo da bude jedan od ciljeva svakog dijaloga, pa i ovog o prevazilaženju problema u izbornom procesu. Ono što takođe nemamo kao početni dogovor jeste šta su to problemi oko kojih dijalog treba da se vodi“, kaže Nedeljkov.

Da li ovo što imamo možemo da nazovemo međustranačkim dijalogom?

Svakako da imamo nekakve događaje o kojima malo toga znamo. Javnost nije uključena i to je jedna od glavnih zamerki. Imamo vrlo intenzivne napore vlasti da stvori utisak da različite struje razgovaraju, pa smo tako, uprkos činjenici da je još u martu formalno započeo dijalog uz posredovanje Evropskog parlamenta, ubrzo dobili i format razgovora koji u svom nazivu ima “bez posredovanja stranca”. U njemu ne učestvuje većina stranaka koje su bojkotovale izbore, ali zato mu predstavnici vlasti i mainstream mediji daju veliki značaj i primat nad dijalogom uz posredstvo Evropskog parlamenta.

Kako bi međustranački dijalog suštinski trebalo da izgleda?  

Stav Crte je da je dijalog trebalo da započne na temelju ranijih iskustava, uz usvajanje dve važne promene. Prvo, da dijalog bude transparentan, da javnost ima potpuni uvid u to šta se i o čemu govori i ko kakve stavove zastupa. Drugo, da se na samom početku napravi dogovor oko problema koje trebe rešavati i time imati jasne ciljeve razgovora. Bez toga, plašim se, ni ovaj put neće biti rezultata u vidu veće zaštite javnog interesa u izborima.

Javnost je isključena iz ovih razgovora i informacije se dobijaju praktično na kašičicu. Šta nam to govori?

Kad ne postoje informacije o tome šta se događa iza zatvorenih vrata, nastavlja se erodiranje poverenje građana u institucije i političke procesa i smanjuje šansa za suštinske promene. Ako je suditi po dokumentu koje je objavila Vladina grupa za saradnju s OEBS-om, čiji su članovi uključeni i u dijalog bez posredovanja stranaca, možemo zaključiti da ključni problemi nisu predmet rada te radne grupe, a time ni tema dijaloga. Mislim, pre svega, na spečavanje pritiska na birače, zloupotrebe javnih resursa, funkcionerske kampanje, te na uspostavljanje standarda za poboljšanje medijskih uslova kako bi građani mogli blagovremeno i istinito da se informišu o različitim idejama, platformama i kandidatima na izborima. Umesto potpunog uvida u sadržaj razgovora tokom dijaloga, građani dobijaju pristrasne interpretacije političara o toku, temama i odlukama u razgovorima, koje su neretko daleko od istine.

Šta bi bio minimum oko kojeg bi vlast i opozicija trebalo da se dogovore, a da možemo reći – da, naredni izbori će biti pošteniji i slobodniji nego prethodni? 

Mnogo puta je rečeno šta je minimum, pre svega u izveštajima međunarodnih organizacija koje se bave analizom izbornog procesa, ali i domaćih posmatrača. ODIHR je nakon izbora 2020. godine dao iscrpan izveštaj u kome su podvučeni ključni problemi i u tim oblastima su predložene promene. Te stvari bi trebalo da budu polazna tačka dijaloga. Ne treba da izmišljamo toplu vodu, već je dovoljno uzeti ODIHR-ov izveštaj i iz njega prepisati ključne problematične oblasti i njima se baviti na iskren i profesionalan način. To su, ponoviću – zloupotreba javnih resursa i javne funkcije, pritisci na birače, i mediji.  

Crta je ocenila da mišljenje Radne grupe Vlade Srbije za saradnju sa OEBS/ODIHR o merama koje treba preduzeti radi unapređenja izbornog procesa neće doprineti otklanjanju ključnih problema izbora u Srbiji. Šta su nedostaci u tom dokumentu?

To što je Radna grupa uopšte dala neki javno dostupan dokument je jedan iskorak. Međutim, nedostaju odgovori države ODIHR-u na probleme u ključnim oblastima koje je ODIHR prepoznao kao najproblematičnije. S jedne strane, Vlada je pokušala da ponudi izgovore i obrazloženja kako su prioritetne problematične oblasti već rešene. S druge strane, ponudila je solucije u oblastima koje su manje prioritetne. Konačno, i da se sve preporuke formalno usvoje, ostaje pitanje njihove primene. Vreme ne radi za nas.

Da li neku od pet Crtinih preporuka možemo da izdvojimo kao najvažniju?

Mi kažemo da su sve preporuke bitne za poštovanje ključnih principa, pre svega za to da svaki građanin može slobodno i bez pritisaka, na temelju dobre informisanosti da donese odluku o tome ko će ga predstavljati. U tom smislu, ukoliko se bilo koji od segmenata izostavi, ostaje nam da procenjujemo kako će izbori izgledati. Kao organizaciji civilnog društva koja se bavi demokratskim institucijama i slobodnim i fer izborima, nama je od suštinske  važnosti da se razume da ne postoji maksimum u slobodama i pravima. Ali, postoji minimum. A taj minimum se u Srbiji odavno ne poštuje. Onog momenta kad vi donosite odluku da izađete ili ne izađete na izbore zato što se plašite, pa sad neko se plaši da će izgubiti posao, a neko da neće dobiti posao, ne možemo više govoriti o slobodnim izborima. Čak i da imamo najsavršeniju izbornu administraciju, šta ona znači ako neko sa strahom zaokružuje neko ime. Šta nam znači da imamo dobro rešenje kako da građani mogu da podnesu žalbu ukoliko mediji o problemima tokom izbora ne izveštavaju. Potrebna je sveobuhvatna  reforma: da građani slobodno biraju, da budu informisani, da izborna administracija sprovodi izbore na način koji svim učesnicima obezbeđuje ravnopravan tretman.

S jedne strane imamo preporuke OEBS/ODIHR, s druge je Crta iznela svoj predlog pet ključnih preporuka za poštene i slobodne izbore. Uz pretpostavku da postoji politička volja, koliko vremena bi bilo potrebno da se preporuke implementiraju i da li postoji neka tačka posle koje ćemo moći da kažemo – vlast ne želi poštene i slobodne izbore i naredni neće biti takvi?

Kad bi postojala ozbiljna spremnost i posvećenost, mnogo toga bi moglo da bude bolje. Imajući u vidu iskustvo i neposredno praćenje kroz analize kojim tempom i kvalitetom je do sada država reagovala, i na kraju, imajući u vidu dokument koji je nakon gotovo pola godine gledanja izveštaja ODIHR-a država Srbija dala kao odgovor, ja sam skeptičan da bilo šta suštinski može da se promeni u narednom periodu. Mislim da će građani Srbije morati da izvrše mnogo veći, artikulisaniji pritisak na državu kako bi ona počela da radi u javnom interesu, a ne u uskom interesu političke elite na vlasti, ma ko to bio.

Kako će izgledati izbori 2022? Da li već sada možemo da naslutimo koliko će na tu sliku uticati ako osim predsedničkih i beogradskih, budemo imali i vanredne parlamentarne koji su najavljeni?  

Mi smo na neki način već u izbornoj kampanji. Crta kontinuirano radi analizu medija i političkog pluralizma u programima televizija s nacionalnom pokrivenošću. Poslednjih nekoliko meseci udeo predstavnika vlasti u centralnim informativnim emisijama tih televizija je iznad 90 odsto. Od tih 90 odsto aktera iz vladajuće koalicije, gotovo svaki drugi sagovornik je jedan javni funkcioner – predsednik republike. Ono što ključno utiče na kvalitet jednog izbornog procesa jeste i stabilnost. Mi pred svaki izborni ciklus govorimo o tome koje ćemo sve izbore imati i to stvara konstantnu tenziju. Svaka napetost rađa negativne stvari. Tako gledam i na ovu političku okolnost, tj. neizvesnost oko potencijalnog spajanja ili razdvajanja izbora. Da li će vanrednih parlamentarnih izbora biti ili ne? Nažalost, svedoci smo da se takve odluke previše dugo donose van institucija, voljom jednog funkcionera, što govori o kvalitetu demokratskih procesa u Srbiji.

Možemo li da očekujemo da se ova dva međustranačka dijaloga na kraju spoje u jedan?

Imamo dva koloseka za pregovore i čak četiri radne grupe za unapređenje raznih segmenata izbornog procesa. Sve to doprinosi opštoj konfuziji. Da li će se u jednom momentu preklopiti zaključci i nadovezati, zavisiće i od toga kojim intenzitetom će krenuti pregovori pod pokroviteljstvom Evropskog parlamenta koji su najavljeni za početak jula. Skeptičan sam da će do istinskih pomaka doći jer sve što smo do sada videli su poruke i potezi koji nas udaljavaju od suštinskog problema. Više se stvara privid da imamo razgovore, da su učinjene velike stvari i čini mi se da je to slična taktika koja je primenjena i prošle godine kad nam je vlast neprestano poručivala da su značajno unapređeni izborni uslov, a na koncu smo izborni ciklus koji je Crta ocenila kao najlošiji od kada se bavi posmatranjem izbora.